Ravnjanska djeca i ovog su Badnjaka krenula u tradicionalno „kolendavanje“. Običaj je to koji se više veže za dubrovačko primorje, no zbog geografske blizine, prihvatili su ga i stanovnici ove ratom ranjene hercegovačke općine. Kolendari obilaze svoje mjesto, pjevajući i svirajući Božićne pjesme, a nerijetko za to budu i nagrađeni.
Nagrada tako nije zaobišla ni djecu iz Ravnog, no ove godine, mali kolendari su odlučili sredstva zarađena grohotnim pjevanjem umjesto u, primjerice, petarde uložiti u nešto plemenito. Nisu se dugo razmišljali već su se odmah prisjetili, zarađeni novac pokloniti će baki Mari, skromnoj devedesetogodišnjakinji koja je, kako kažu, odgojila pola sela.
Danas živi sama u trošnoj kućici, ne priča puno jer slabo čuje, a jedino čega se još drži je usrdna molitva za sve koje zna.
Dječje dobročinstvo se brzo pročulo selom, pa je i sam ravnjanski župnik, don Pero Pavlović propovijed na Božićnu misu upravo odlučio posvetiti dječjoj požrtvovnosti ali i svetačkom srcu Male Mare koja je svu poklonjenu svotu novca odlučila dalje darovati.
„Djeca su učinila veliko djelo, ali Mala Mara još veće“, posvjedočio je svojim župljanima sa oltara don Pero te im pojasnio Marin plan “preraspodjele dobiti”.
„Moj dumo, evo ovo oni meni donesoše pa ti ovako: pola za misije, za gladnu djecu, a od ove moje polovine kaži dvije mise. Neka jedna bude za zdravlje ove naše djece, a druga da dobro uče“, do suza ganut prenio je župnik riječi ove devedesetogodišnje dobrotvorke.
Cijelo vrijeme mise, Mala Mara lišena osjeta sluha, naslonjena u prvoj klupi gleda i čudi se zašto svi gledaju u nju i brišu suze.
Primjer iz Ravnog nadahnuće je za činjenje dobra, ne samo u ovom blagdanskom vremenu, već i svakodnevno.
Empatija malih Ravnjana tako će po nakani Male Mare biti nagrađena svetim Misama za njihovo zdravo i blagoslovljeno odrastanje, a preostala sredstva preko udruge „Zdenac“, uplatiti će se za „kumstvo“, odnosno školovanje siromašnog djeteta Afrike, Ekvadora, Kube ili Venezuele.
„Pustit ćemo ljude iz Zdenca da odluče – kazao je don Pero za Dnevnik.ba, te osmjehujući se zaključio: „Neka naša Mara koja je cijeli život provela živeći u Ravnom, sa devedeset postane kuma i iškoluje jedno siromašno dijete s drugog kraja svijeta!“
